Da li smes?

Da li je noc suvise tiha
Ili nema nikoga
ko ume da cuje
Da li me noc voli
Ili ja ne umem
da je razumem
U samoci…
Bez tebe
cujem svoj glas
Koji odzvanja u noci
Bez mene
dodirujes tisinu
U nemoci da me razumes
Da me potrazis
Da me smes
Otkrijes
Preteknes
Sakrijes
Zgrabis
Sacuvas
Ugrejes
Poljubis
Izlecis
Ozivis.
U Sumraku

U Sumraku
Krijem pregrst
Niti
Osecanja
Sacuvanih od
Pogleda
tudjih
Nedorecena
I neostvarena
Cekaju
Da budu protkana
I satkana
U nebo
Da sanjaju
Stalno
Isti san
Koji me
Budi
I cini
Vecnom...
U Crvenom Snu

U Crvenom snu
Volim
I sanjam da volim
Tebe
I sebe u odrazu tvojih ociju
Na svojim rukama nosis zrak
Slobode
I poklanjas mi ga
Mrsis pramen moje kose
i kvasis mi usne
jutarnjom rosom
Pokrivas me
crvenim laticama
ruza
dok se ogledas
u njihovoj lepoti
Drzis me za ruku
i nemo posmatras
dok vecnost traje
Crveni zrak sunca
Me budi
i vraca u stvarnost
u kojoj ne postojis.
Vetar u kosi…
Vetar
Razigrano mrsi kosu i miluje lice
Netremice
U gradu zaborava……
Dok priroda spava…
Nosi raspukle delice proslosti
Daleko
Van domasaja mog pogleda
Uspomene uklesane u kamenu
Razbija
I nosi van horizonta mog secanja
Lavom svevisnjeg gneva
Brise sve ono iza nas
I ostavlja me samu
Dok sneva
S pogledom na izlizanu kaldrmu
Koracima proslih nadanja
U vremenu
Kojim caruje ljubav
Van domasaja svakog stradanja
Duse.

Prazni
Prazni kutovi nedusevnosti
Praznih ruku ostavljeni
Praznih pogleda nas prate
Praznih dusa okovani
Praznih srca osudjeni
Praznih prostora ostavljeni
Prazni bez pogleda naklonosti
Prazni zbog vlastite sebicnosti
Prazni zbog hladne bezobzirnosti
Prazni zbog nesvesti
Sebe i mene
Prazni se probijaju kroz tamu zivota
Prazni bez spoznanja dobrota
Prazni bez topline ljudskosti
Prazni zbog oholosti
Prazni arogancijom slamaju
Ono sto je ostalo od mene
Prazni do bola praznine duse
Prazni ostavljajuci iskru zivota
Praznina do krajeva svemira
Prazninom beskraja me obavija
Nada vecnoga sjaja
Duse
Van horizonta praznina
Do iskonskih dubina
Okovane ljubavi.
.
.